Kao što ste vjerojatno doživjeli, puno je dvosmislenih odgovora kada je u pitanju hrana, na različite načine se objašnjava pojedina problematika iz područja nutricionizma. To je direktna posljedica olakog shvaćanja naše struke i samo-prozvanih stručnjaka. Zato trebate zaista stručnu osobu koja će u Vašoj trenutnoj situaciji procijeniti što je najbolje za Vas.

Stoga, nutricionist mora biti stručna osoba, osoba koja ima odgovarajuću izobrazbu. Osim Prehrambeno-biološkog fakulteta, koji daje široku podlogu iz raznih znanstvenih područja, kod nutricionista je bitno stalno usavršavanje- cjeloživotno učenje. Ponekad se čini da se smjernice o zdravoj prehrani stalno mijenjanju, međutim istina je da kao i sve ostale znanosti nutricionizam napreduje sa svakim novim znanstvenim otkrićem, a na Vašem nutricionistu je da stalno propituje i nadopunjuje svoja znanja.

Jer ne postoji loša hrana, postoje loše prehrambene navike, postoje loši omjeri pojedinih grupa namirnica, kriva percepcija situacije, krivi odnos prema hrani.

Nutricionist ima širinu znanja iz koje će izvući najbolje za vas. I to je veličina pojedinca u svakoj struci, ne imati crno bijeli pogled na situaciju, poznavati zakonitosti različitih parametara i na jednostavan način prenijeti klijentu upute, gdje griješi i kako to popraviti.

Baš kao što je liječnik stručan u svom području, kineziolog je stručan u svome području, tako je nutricionist stručan za svoje područje.

Nutricionistički pregled u suštini ima protokol:

- mjerenje fizičkih parametara,

- inicijalni razgovor s osobom,

- analiza krvne slike, 

- drugi različiti alati kako bi se došlo do optimalnog rješenja.

Problematika određuje u kojem smjeru ide pregled, radi li se o zdravoj osobi koja želi provjeriti kakve su joj prehrambene navike, radi li se o redukciji tjelesne težine, ili osoba ima dijagnosticiranu bolest pa je potreban poseban režim prehrane, koji opet može biti kratkoročan ili dugoročan zbog prirode bolest.

Sportaši su posebna kategorija, ovisno kojim sportom se bave, treba li im savjet za poboljšanje trenutne prehrane ili žele probati nove nutricionističke strategije kako bi izvukli više iz svoga tijela. 

Najvažniji je individualni pristup, jer ne postoji čarobna formula, koja rješava sve probleme. Ali postoje znanstvene metode i klasifikacija problema, tako da stručni nutricionist uvijek može ponuditi najbolje rješenje baš za Vas.

Zdrava prehrana je vrlo širok pojam koji se pojednostavljeno može definirati kao raznovrsna prehrana.

Raznovrsnost prehrane uključuje određene omjere makronutrijenata (ugljikohidrati, masti i proteini), prisutnost vitamina i minerala, prisutnost ostalih esencijalnih tvari kao što su vlakna, masne kiseline, široka paleta fitokemikalija (biološki aktivne tvari prirodno prisutne u namirnicama), hidriranost organizma.

I dok je generalno zdrava prehrana, raznovrsna prehrana, pojedina stanja ili trenutačni problemi i izazovi s kojima se susrećemo mogu zahtijevati da trenutno prilagodimo svoju prehranu. Opet se vraćamo na individualne potrebe i stanje pojedinca kao primarnoga mjerila zdrave prehrane, te ulogu nutricionista u određivanju idealne prehrane baš za Vas i Vaše trenutne potrebe, kratkoročne i/ ili dugoročne ciljeve.

Kada bi postojao jednostavan i jednoznačan odgovor na ovo pitanje, ne bi bilo potrebe za nutricionistom, onda bi vam Vaš trener/ maser/ liječnik opće prakse/ pedijatar propisao dijetu i riješio sve vaše probleme. No, je li to tako?

Generalno gledajući ono što je zajedničko svim dijetama su generalne upute upućene svima kako da dođu do željene težine. Odmah na početku je izostavljen ključan detalj- svaka je osoba individua za sebe i ima svoju problematiku: koliko kilograma bi trebala smršaviti i kojom brzinom, koji tempo života ima, svakodnevnicu, dijagnozu i sl. Zamislite da za sve bolesti na ovom svijetu svi dobijemo jednu tabletu s istom dozom i koja jednako djeluje na svih. To bi bilo bi lijepo i jednostavno, kao i čarobna dijeta, ali nažalost to tako ne funkcionira.

Kada se uđe malo dublje u dijete, većina njih izbacuje cijele grupe namirnica. Ono što nutricionizam kao znanost zagovara je baš suprotno, uvedite što više namirnica u svoj život.

Izbacivanjem grupa namirnica možete ozbiljno narušiti svoje zdravlje, i to nikako ne smije biti preporuka, osim kod ozbiljnih alergijskih reakcija ili bolesti.

Ponekad je potrebna vođena redukcijska dijeta, obavezno pod stručnim nadzorom. No, dijeta može biti samo prvi korak u postizanju ciljeva. Kako bi se pravilno odradila transmisija na dugoročne ciljeve, bez povratka na staro stanje, potrebno je osvijestiti probleme koji su doveli do postojećeg stanja, te oformiti dugoročne planove uz stručnu pomoć nutricionista. 

Puno je knjiga napisano o tome kako su ugljikohidrati loši. No radije se pitajmo kakvo je naše ponašanje?

Kada pričamo o problemima s prehranom, naše ponašanje je često da određenu grupu namirnica (makronutrijenata) konzumiramo u prevelikim količinama, s druge strane ne koristimo njezinu namjenu.

Ugljikohidrati su izvor energije u organizmu, a mi ne koristimo tu energiju razmjerno količini koju smo unijeli, ne potrošimo ju. Možemo li zaista okriviti taj vanjski faktor (ugljikohidrat) za sve naše probleme i jade?

Isto pitanje možemo postaviti kada pričamo i o druga dva makronutrijenta- mastima i proteinima. 

Svaka namirnica ima svoju dobrobit za naše tijelo, pitanje je količine i omjera. Svi znamo da je ananas zdrav, no ako ga jedete svaki dan u velikim količinama, to nije zdravo. Ali to ponašanje ne umanjuje zdravstvenu i nutritivnu vrijednost jednog ananasa. Tako je i za bilo koju drugu namirnicu.

Najveća greška koju možemo napraviti je da jednu lošu naviku (pretjerana konzumacija), zamijenimo lošom odlukom (zdravstveno neopravdano izbacivanje grupe namirnica).

Zapravo, obje imaju loš efekt na naše zdravlje, s time da je druga često dugoročno neodrživa, te nas vraća na početni problem, umjesto obećanoga rješenja.

Alergije na hranu i intolerancije na hranu su slične, ali nikako ne i iste.

Alergija na hranu je imunološki odgovor koji se javlja kao odgovor na određenu namirnicu, odnosno njene proteine. Odgovor se javlja u obliku IgE antitijela.

Intolerancija na hranu je osjetljivost probavnog sustava na određenu namirnicu. Uzrok tome može biti zaista različit, od toga da nema dovoljno enzimskog kapaciteta za razgradnju namirnice, ali i zbog patoloških reakcija na neke uobičajeno prisutne tvari u namirnici.
Stav struke je da je vrlo teško odrediti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije.
Postoje testovi intolerancije, no isti nisu priznati od različitih mjerodavnih zdravstvenih organizacija- American Academy of Allergy and Clinical Immunology; European Academy of Allergy and Clinical Immunology; UK House of Lords Science and Technology.
Sve navedene institucije navode i imaju isti zaključak- IgG i subklase IgG imunoglobulina nemaju kliničke relevantnosti, nisu potvrđeni i stoga ih treba izbjegavati.
Ja se osobno priklanjam stavu struke i smatram da za sada ovi testovi ne daju odgovor na pitanje o intoleranciji na hranu.

Gluten je protein koji je prirodno prisutan u pšenici, raži, ječmu i zobi.

I pravo pitanje bi bilo je li gluten štetan?
Zadnja dva desetljeća je na tapeti kao nešto jako štetno. Dopustilo se da se od jednog proteina napravi smrtnog neprijatelja i krivca za sve nedaće svijeta. Od nadutosti do autizma- kao čarobno riješenje se propagiralo izbacivanje glutena iz prehrane- često pogrešno ili površno prenoseći znanstvene studije, što im je u očima običnog čitača davalo legitimitet.

No, stvari treba gledati u kontekstu i ništa nije crno bijelo. Da, gluten može bit poguban- za dijagnosticiranog celijakičara. Ali nemaju svi celijakiju! Iako teška i ozbiljna autoimuna bolest, ona je prisutna tek u 3% populacije (prema Hrvatskom društvu za celijakiju). Postoji i intolerancija na gluten, zaista nekim ljudima smeta, ali opet, ne smeta svima. S obzirom na nepouzdane testove za intoleranciju, kroz razgovor sa klijentom o toj problematici nutricionist  donosi zaključke, jer bez obzira na simptome, uzroci smetnji mogu biti zaista široki. Ali često su i nepostojeći, odnosno osoba je podložna trendu i utjecaju okoline, pa to treba osvijestiti kod klijenta.

Izbaciti gluten iz prehrane zahtjeva izbacivanje jako velike grupe namirnica što dugoročno neminovno odvodi u deficit pojedinih elemenata. Ako je to zaista neizbježno, treba puno znanja i pažljivog promišljanja prehrane, da osoba ne dođe do momenta gdje je izbacivanje glutena veći gubitak, nego dobit za organizam.

Nutricionizam u poslovnom svijetu je nešto što će sve više dobivati na važnosti.

Razlog tome je što nutricionizam može biti dodana vrijednost različitim industrijama (prehrambena industrija, turizam, maloprodaja prehrambenih proizvoda itd.).

Danas "zdravu policu" ima gotovo svaki dućan. Pravila su poznata- red domaćih proizvoda, red bez- gluteinskih proizvoda, red bio-eko certificiranih proizvoda. Čemu onda angažirati nutricionista? Odgovor je jednostavan- pomoći će Vam da se izdvojite od konkurencije!
Jedan lanac maloprodaje može profitirati ako angažira nutricionista da napravi provjeru proizvoda na policama ili odradi edukaciju zaposlenika, sve sa krajnjim ciljem povećane prodaje. Vaša zdrava polica može biti prilagođena Vašim kupcima, a Vaši zaposlenici educirani da bi iste mogli bolje prezentirati/ prodati.
Vaši će kupci primijetiti razliku.

Nutricionizam u turizmu je svakako dodatna vrijednost koja će kroz gastronomiju i aktivnosti vezane u prehranu povećati razinu usluge svakom hotelu/restoranu. Nutricionist će Vam kroz svoje usluge konzultacija o nutritivnim vrijednostima hrane i specifičnim vidovima prehrane, izrade edukativnih radionica za goste u sklopu hotelske animacije ili nutricionističkih usluga samim gostima, pomoći da ispričate svoju priču na jedinstven način, i ponudite gostu doživljaj zbog kojeg će se uvijek rado vraćati.

S druge strane, potreba za nutricionizmom je više nego nužna u školstvu i zdravstvu, i ostalom neprofitnom sektoru, kako bi se postigla dugoročna dobit za cijelu zajednicu.

Edukacija o važnosti pravilne prehrane se pokazala ključnim faktorom kod planova dugoročnog smanjivanja "pošasti modernog doba"- pretilosti, dijabetesa, kardio-vaskularnih bolesti itd., te povećanja kvalitete života u zajednici.
Usluge nutricionista se mogu koristiti kod izrade raznih edukacija (od vrtića i škola do udruga umirovljenika), uvođenja zdravije prehrane u škole do konzultacija kod izrađivanja dugoročnih zdravstvenih planova pri državnim institucijama.